U razdoblju od 2. do 25. kolovoza 2013. g., održana je ekspedicija Lukina jama – sifon 2013., trenutno jedna od najzahtjevnijih ekspedicija u svijetu.

Ekspedicija je organizirana pod vodstvom SK Željezničar, a suorganizatorstvo su preuzeli: Nacionalni park Sjeverni Velebit, udruga Breganja, Hrvatsko biospeleološko društvo, Hrvatski speleološki savez, Zagrebački speleološki savez, Komisija za speleologiju HPS-a i Istarski speleološki savez. Pokrovitelj ekspedicije bio je Predsjednik RH, g. Ivo Josipović, a supokrovitelj gradonačelnik Grada Zagreba, g. Milan Bandić.

Cilj ekspedicije bilo je speleoronilačko istraživanje sifona na dnu jame koje je obuhvaćalo: istraživanje sifona do – 60 m dubine; topografsko snimanje sifona, fotografiranje i snimanje prostora, fotografiranje i snimanje podzemne faune te prikupljanje geoloških i bioloških uzoraka.

Opsežne pripreme za ekspediciju trajale su dvije godine. U 2012. g, održana je predekspedicija u razdoblju 14. – 19. kolovoza, gdje je jama opremljena do bivka na -780 m, a transportirana je i hrana, karimati, vreće za spavanje i ostala oprema. U predekspediciji su sudjelovale 33 osobe iz 9 hrvatskih speleoloških organizacija. U srpnju 2013., u Lukinu jamu – Trojamu odlazilo se čak 4 puta kako bi se jama opremila i kako bi se povukla telefonska žica do početka same ekspedicije, a transportiralo što više hrane i opreme potrebne za ugodan boravak u podzemlju. U srpnju 2013., kroz 4 vikenda, na Lom je došlo pomoći u pripremama za ekspediciju čak 44 speleologa i 3 simpatizera.

Bazni logor ekspedicije bio je smješten u Velikom Lomu na Sjevernom Velebitu, nedaleko ulaza u Lukinu jamu – Trojamu. Jama je bila postavljena kroz Trojamu jer se na ulaznoj vertikali u Lukinoj jami nalazi ledeni čep koji onemogućava silazak tim putem. Lukina jama i Trojama spajaju se na približno -580 m. Prvi dio ekspedicije bio je transport ronilačke opreme na dno Lukine jame (-1370 m), te transport hrane, bivaka, vreća za spavanje i ostale opreme, kao i sređivanje bivaka za privremeni život u podzemlju. Telefonska žica bila je provučena kroz cijelu jamu te od ulaza do logora u Velikom Lomu. Speleofoni su bili postavljeni u baznom logoru, na ulazu u Trojamu, na bivku na -320 m, na bivku na -780 m, na bivku na -980 m te na dnu jame. Ovime je omogućena komunikacija sa speleolozima u jami te bolja organizacija svih aktivnosti na ekspediciji. Drugi dio ekspedicije uključivao je odlazak ronioca i njihovog tima na dno, pripremu za ronjenje i samo ronjenje. Na dnu Lukine jame – Trojame ronili su V. Jalžić i P. Kovač Konrad uz pomoć B. Jalžića i A. Kirina. Ronilačka ekipa bila je na dnu jame 4 dana, tijekom kojih su napravljena 4 urona. Zaronili su 20 m dublje, čime dubina Lukine jame (u odnosu na 2010. g. kada je produbljena na -1409 m), sada iznosi -1431 m. Ovom ekspedicijom jamski sustav Lukina jama – Trojama pomaknut je na 14. mjesto na popisu najdubljih jama svijeta. Član ekspedicije, I. Radić je uz pomoć R. Novaka ispenjao okno na -980 m i ustvrdio da je tu kraj kanala, koji je prema dosadašnjim ekspedicijama bio velika perspektiva za daljnje napredovanje.

Tijekom ekspedicije prikupljeni su brojni vrijedni geološki i biološki uzorci. Fauna je skupljana kroz cijelu jamu, a pogotovo na bivku na -980 m, dnu i u sifonu. Uzeti su uzorci sedimenta s -50 m dubine u sifonu, te uzorci stijena sa -17 m, -40 m i -50 m dubine. Na -1370 m uzet je i uzorak sedimenta za analizu teških minerala. Na -1150 m prikupljen je uzorak sigastih konkrecija koje su donirane i izložene u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu. Osim bioloških i geoloških uzoraka, napravljen je detaljan topografski nacrt sifona te je snimljen bogat filmski i fotografski materijal. Na samom dnu te 100 i 200 m iznad dna u vertikali, postavljene su sonde (loggeri) za kontinuirano mjerenje razine, temperature i elektrolitičke vodljivosti podzemne vode. Sonde imaju baterije za 3 godine čime bi se u tom razdoblju skupili vrijedni podaci.

Cijela ekspedicija bila je organizirana na način da se istraživanje nastavi i iduće godine (2014.) ukoliko se pronađu novi dijelovi jame koji nastavljaju dalje. No, s obzirom na to da je sifon završio neprolaznim dijelom, a perspektivni upitnik na -980 m zatvoren, ekspedicija je ove godine završena i sva se oprema vadi van.

Tijekom cijele ekspedicije, kroz logor su prošle 124 osobe koje su pomogle u ostvarenju cilja bilo svojom pomoći u jami, bilo u sudjelovanju u brojnim logističkim i logorskim aktivnostima. Od 124 osobe na logoru, njih čak 91 je ušlo u jamu. Ulazak u jamu omogućen je svim speleolozima koji su došli na logor i željeli ući u jamu, bez obzira na iskustvo. Ekipe su organizirane spontano i prema dogovoru sa samim sudionicima. U ekspediciji su sudjelovali članovi 21 hrvatske speleološke organizacije te članovi 10 stranih speleoloških organizacija (2 organizacije iz Mexica, 3 iz Italije, 2 iz Ukrajine, 1 iz Slovenije, 1 iz Srbije i 1 iz Poljske).

Hrvatska speleološka društva koja su sudjelovala u istraživanju:

1. Speleološki klub Željezničar

2. Breganja

3. Hrvatsko biospeleološko društvo

4. Speleološki odsjek Liburnija, PD Paklenica

5. Speleološko alpinistički klub Ekstrem

6. Speleološka udruga Estavela

7. Speleološki klub Ozren Lukić

8. Speleološka udruga Spelunka

9. Speleološko društvo Ćićarija

10. Speleološki odsjek HPD Mosor

11. Speleološko društvo Špiljar

12. Speleološki odsjek PDS Velebit

13. Speleološka udruga Pula

14. DIK Freatik (Društvo za istraživanje krša – Freatik)

15. Speleološko društvo Istra, Pazin

16. DDISKF (Dinaridi – Društvo za istraživanje i snimanje krških fenomena)

17. Speleološki odsjek HPK Sv. Mihovil

18. Speleološko društvo Karlovac

19. Speleološki klub Samobor

20. Speleološko društvo Đula Medvedica

21. Speleološki odsjek Dubovac

Strana speleološka društva koja su sudjelovala u istraživanju:

1. ASAK (Akademski speleološko-alpinistički klub), Beograd, Srbija

2. SMES (Mexican society of underground explorations), Mexico

3. CEM (Circulo espeleologico del Mayab, A.C.), Mexico

4. CGEB (Commissione Grotte Eugenio Boegan), Trst, Italija

5. GSSG (Gruppo Speleologico San Giusto), Trst, Italija

6.C.A.T. (Club Alpinistico Triestino), Trst, Italija

7. SK Podillja, Ternopil, Ukrajina

8. SK Kristall, Chortkiv, Ukrajina

9. KS Aven, Aven, Poljska

10. Jamarski klub Železničar, Slovenija

Organizacijski odbor zahvaljuje svim sudionicima koji su svojim znanjem i vještinama doprinijeli uspješnosti ekspedicije.

Ovim putem zahvaljujemo i svim sponzorima koji su nas podržali bilo novčanim donacijama, bilo donacijama u vidu opreme i hrane:

Hrvatska banka za obnovu i razvitak

Nacionalni park Sjeverni Velebit

Intersport International Corp.

Jama Baredine

Nacionalni park Krka

Institut za geološka istraživanja

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske

Državni zavod za zaštitu prirode

Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza

Speleološki klub Željezničar

Speleološki odsjek HPD-a Željezničar

Speleološko – alpinistička udruga Breganja

Hrvatsko biospeleološko društvo

Hrvatski spelološki savez

Istarski speleološki savez

Hrvatske vode

Iglu Šport

Hrvatska gorska služba spašavanja

Hrvatska gorska služba spašavanja – stanica Zagreb

Alan Meniga

Peter Hlavač

Danijel Zorić

Robert Bosch d.o.o.

Sponka d.o.o.

Konzum d.d.

Zvečevo d.d.

Cetina Naturalis d.o.o

Jamnica d.d.

Fischer Hrvatska d.o.o.

PIK Vrbovec d.d.

Kraš d.d.

Zvijezda d.d.

OPG Cvitanović

Veletržnice Zagreb

Dragorlux d.o.o.

Gmt d.o.o.

Vidić prijevoz

Tomislav Ivanković

Caffe bar Janje

Tjestenine Italiana

Gyps fulvus – I.E.C. za zaštitu bjeloglavih supova i prirode

Tehnopromet 93 d.o.o.

U ime organizacijskog odbora,

Tamara Mihoci, tajnica ekspedicije

Ostale fotografije s Ekspedicije provjerite u našoj foto galeriji