Penjačina na Grossglockner preko jugozapadnog grebena „Studlgrat-a“ smatra se svojevrsnim testom za „ozbiljnije“ Alpske uspone

(da Ivona, i nije Štrudl-grad bez obzira kaj ti to bolje zvuči!). 

Kreće nas pet iz Bregane; Damir i Jura će po „normalki“ (normalka je najlakši put do nekog vrha), Neven i ja po Studlgratu, a Roman se još odlučuje kome će se pridružiti. Veli da je po normalki već išao i da bi probao penjati greben ako se slažemo? Još smo svježe upenjani od Zinala i Roman je prilično vješt, pa ne vidimo razloga zašto ne.

Stižemo na Studlhutte, uživamo u sunčanom danu i preskupoj pivi. Damir i Jura se kratko konzultiraju i preko glečera Kodnitzkees, prte prema domu Adlersruhe od kuda će ujutro krenuti prema vrhu. Neven, Roman i ja, nakon kratkog pregovaranja s domaćinom o tome kako je dom pun, i možemo spavati samo na podu u zimskoj kući, naravno po punoj cijeni, odlazimo do početka grebena da vidimo što nas ujutro čeka.

Jutro je i spremni smo za polazak. Staza od doma odmah kreće strmo i izlazi na Teischnitzkees glečer, po kojemu se za nekih 45 minuta hoda približavamo ulasku u smjer. Slijedi razvrstavanje zveckavih stvarčica koje jako volimo povješati po sebi i započinju prvi skokovi. Nakon Zinala ovo sada izgleda ko penjanje u dvorani, ali imamo Romana u sredini, koji nema penjačkog iskustva, pa opreza nikada dosta. Ubrzo stižemo do čuvenog Fruhstuckplatz-a na 3550 m na kojemu se nalazi tabla s upozorenjem: „Time checkpoint. If it took you more than 3h to get here, turn back! Your life depends on it. Expect major difficulties from here on!!“ 

U slobodnom prijevodu; ako ti baš danas nešto ne ide, vrati se lijepo do doma na rakijicu. 

Smjer bi bio puno zaje*** da ga nisu okitili raznim klinovima i sajlama i to na najboljim detaljima. Zato i je odličan smjer za testirati stečeno alpinističko znanje prije nekog ozbiljnijeg pothvata. Najteži istureni dio u smjeru je tzv. Rote Fleck koji bi imao ocjenu IV-, da na njega nisu postavili gelender od sajli! Tu prelazimo na južnu stranu grebena i ostavljamo snijegom pokrivenu stijenu po kojoj smo grebali od samog ulaska u smjer. Snijeg na stijeni bitno uvećava ocjenu uspona. Slijedi još par lakših detalja i na vrhu smo! Romanu i meni ovo je drugi puta da smo na vrhu Grossglocknera i sada se samo možemo prisjetiti nemilog događaja od prije par godina. Za razliku od tada, vrijeme je savršeno, i možemo se opustiti na vrhu i uživati u pogledu. Ideja je bila da se spustimo istim putem po grebenu dolje, ali još uvijek stižu kolone ljudi pa se odlučujemo spustiti po normalki. Nakon kraćeg gužvanja sa Česima na spustu, dolazimo na Adlersruhe i nastavljamo se spuštati po zaleđenoj ferati na glečer pa dalje do Studlhuttea. Tu su već Damir i Jura koji ovoga puta nisu uspjeli do vrha… Dečki su mudro odustali u trenutku u kojemu se i treba odustati! Taj sam vrh samo jednom podcijenio i dosta mi je za cijeli život. 

Planina će i sutra biti tu, vele mudri ljudi. 

Vrh Grossglockner predstavlja izazov ozbiljnim planinarima koji se žele okušati u visokogorstvu, alpinistima početnicima, koji teže Alpskim dužincima, a i onima koji su zagrizli u ozbiljnije cepinarenje po ledu.

Krešo K

Ostale fotografije sa Grossglocknera provjerite u našoj foto galeriji!