Nakon sto sati vožnje stižemo u Švicarsku, u Tasch. Malo skijaško mjesto par kilometara udaljeno od Zermatta, skijaško-alpinistička meka. Tasch je zadnje mjesto do kuda se može doći autom, 

do Zermatta vozi vlak i taxi s posebnom dozvolom. Cijeli prijevoz po Zermattu se uglavnom odvija pomoću električnih vozila sličnih furgonu. 

Prećorit ćemo u autokampu u Taschu. Aco-vođa i glavni organizator ture, Sandra-njegova bolja polovica, Franjo-moj cimer i ja. Ujutro se pakiramo i idemo vlakom do Zermatta, lagano kafenišemo, razgledavamo skupe dućane s alpinističkom opremom kojih je mjesto prepuno. Vraćamo se po auto, pa do parkinga u Saas Grundu cca 35km od Tascha, gdje žičarom idemo do Hohsaasa na 3.098m, mi smo si to slobodno preveli „visoka sisa“. Dom je više hotel nego planinarski dom i ne priznaju popuste na ništa! 

Odmah po dolasku izlazimo na sedlo na 3.500m, da se lagano aklimatiziramo za sutrašnji uspon na Weissmies 4.023m, ujedno naš prvi 4k vrh u turi 10×10. Navečer Franju malo boli glava, al ujutro je spreman i nas trojica krećemo na prvi zajednički uspon. Uspon traje stvarno dugo i puno je napornije nego sam očekivao; čini mi se puno teži od Mt. Blanca. Sve prolazi ok i već smo na putu dolje. Vrh je stvarno upečatljiv i atraktivan. Mislim da mi je ostavio najjači dojam od svih vrhova koje smo popeli u cijeloj turi. Spuštamo se do Hohsaasa gdje nas čeka Sandra, pakiramo se i spuštamo do parkinga. Naš skromni budžet ne bi pretrpio još jednu noć u hotelu. 

Isti dan ponovno prelazimo prijevoj Simplon Pass između CH i IT na 2.005m i predvečer stižemo u Italiju. Alagna, planinsko mjesto na 1.190m, dižemo kamp i idemo na pivu. Ujutro se žicom dižemo na Passo del Salati na 2.970m i dalje pehaka do doma Gnifetti na 3.647m. To će idućih par dana biti naše polazište i dolazište. 

Drugo jutro krećemo prema Vincent Piramide na 4.215m i nakon toga Balmenhorn na 4.167m – naša iduća dva 4tisućnjaka. Plan je bio da se s Vincent Piramide preko grebena spustimo i popnemo na Punta Giordani, ali zbog jakog vjetra odustajemo i nastavljamo prema Balmenhornu na kojemu je i sklonište. Povratak u Gnifetti i zadovoljni s grupom Slovenaca proslavljamo uspone. Još dva 4k vrha su ispenjana. 

Sedmi dan u Alpama i počinje cjelodnevna tura od doma Gnifetti 3.647m do doma Margherita, ujedno našeg četvrtog 4tisućnjaka na vrhu Signalkuppe 4.556m. E tu sam stvarno krepal! Spavamo na 4.556m u najvišoj kući u Alpama i svi osim Sandre, manje-više, imamo simptome visinske bolesti. Vrijeme ubijamo topeći snijeg. Zalazak sunca, pa svitanje iznad oblaka, neprocjenjivo. Franjo radi zanimljive fotke u rano jutro dok povraća u wc-u. 

Osmog dana se vraćamo nazad do Gnifettija i usput penjemo još Zumsteinspitze 4.563m i Parrotspitze 4.432m, vjetar cijeli dan šiba ko lud, a meni curi krv iz nosa i tako sve do povratka do doma. Sandra i Franjo nastavljaju do Balmenhorna, a Aco i ja penjemo još Ludwigshohe 4.341m i Schwartzhorn 4.322m. Schwartzhor je najozbiljniji i najstrmiji vrh u tom dijelu Mt. Rose. Spajamo se u bivku na Balmenhornu i zajedno se vraćamo u Gnifetti na zadnje noćenje na Monte Rosi. Preskačemo Lyskamm ost jer je količina snijega na vršnom grebenu u fazi samo-kaj-nije-opalo, a mi smo prilično iscrpljeni. To je trebao biti naš deseti vrh. Nije bed, i osam je dosta! 

Zadnji dan se spuštamo iz Gnifettija na Passo del Salati od kuda se žičarom vraćamo u Alagnu pa dalje autom u kamp na nekom jezeru gdje noćimo u šatorima zadnji put prije povratka doma. 

Krešo K

Više fotografija s Mt. Rose provjerite u našoj foto galeriji!