Nakon prvog rođendana moje penjačke ”karijere” došla je na red Paklenica i moj prvi doticaj sa Big Wall-om.

Cijeli tjedan se prepucavamo kamo ćemo, opcija je bila Kotečnik (meni najdraže penjalište btw), međutim kad je Saša rekao da postoje dva mjesta u kombiju za Paklenicu, oči su nam zasjale i odluka je pala da idemo dolje. Sašin ”novi posao” nam se našao na putu, jer radi se do 16h, ali u građevini se tjedan ne završava bez dobre kapljice, pa smo ostali zarobljeni u Samoboru. Međutim Saša uzima sudbinu u svoje ruke i počne trčati sa gradilišta kolko ga noge nose, jer nećemo valjda ostati tu samo zbog flaše vina. Ja ga kupim na pola puta i jurimo kod njega po stvari. Trpamo sve kaj nam se našlo pod rukom (kasnije smo shvatili da to nije sve, jer smo kacige ostavili!) i jurimo prema Arena centru da uhvatimo kombi. Hvala bogu stigli smo prije njih, trpamo se i pičimo.

GSS je u Starigradu Paklenici imao predavanje iz kartografije, pa su nam dozvolili da se zbuksamo u dvorištu njihove kuće (hvala im na tome!). U kući je bio moj dragi prijatelj Bojan Horvat koji je rekao da kad zaglavim gore, da bude me prvo skinuo sa stijene, a onda me dobro spehal.

”Bojane, zaboravili smo kacige, posudiš mi svoju?” ”Ne posudim, kak ću te ić gore spašavati bez kacige.”

Nakon dizanja šatora i večere, gledajući vodič, odlučili smo da sutra napadamo Albatrosa (6c+) u sjeverozapadnoj stijeni Anića kuka. U vodiču piše da je to jedan od naljepših smjerova u Paklenici, ali isto tako piše da se križa sa još par drugih smjerova, tako da je lako zalutati. ”Dobro” proučavamo skicu i nakon buđenja, pičimo gore! Na putu do smjera srećemo Sunčicu Hrašćanec i Ivana Viteza, koji penju smjer pokraj našega, Rajnu (7a).

Saša vodi prvu dužinu 6c+ i u detalju izlijeće van, spuštam ga dolje jer mora popeti taj cug pod svaku cijenu, međutim masni prsti od špeka su napravili svoje. Ja krećem za njim i ne uspijevam u detalju, ali ostatak se nekako posložim i skužim, ići će to. Treći cug je došao na mene red da vodim i normalno uštekam se u štand od Bubamare (7a+), sreća božja, Sunka je pokraj nas i ona nas vodi na pravi put.

Uživamo u svakom trenutku, dan je predivan, ugodno je prohladno i nema nikog da ti kvoca. Predzadnja dužina 5a je opet bila moja za vodstvo i prolazim ju bez većih problema, međutim u jednom trenutku se pitam, gdje je taj štand više, Saša paničari dolje i viče da nema više užeta. Čim je to rekao, štand mi se našao pred nosom, sreća! Penjemo zadnju dužinu i nakon pet i pol sati evo nas na vrhu! Saša je bio oduševljen jer je Albatrosa pikirao već duže vrijeme, a ja jer sam prvi put okusio veliku stijenu i to kakvu… Anića kuk.

Taj vikend su tri naveza na Paklenici vježbali za Big Wall Speed Climbing i Saša predlaže da drugi dan i mi uđemo u taj smjer, međutim nakon buđenja bili smo za niš. Reko, ajmo mi malo na sportske smjerove. Otišli smo u sektor Hram, gdje srećemo Ivana Viteza i Luku Tambaču. Luka penje Funky shit iz druge. Mi smo s našim jagodicama uspjeli svako ispenjati po jedan smjer, Saša Vodana (7b) i ja Moranu (6c), i to iz četvrte. Krvavih prstiju, oduševljeni ekipom i presretni vikendom, vraćamo se svakodnevici.

Hvala GSS-u, posebno stanici Slavonski brod

Sudjelovali: Saša Kmezić i Marko Bašić

Text: Marko Bašić

Foto: Marko Bašić

Ostale fotografije sa Paklenice provjerite u našoj foto galeriji