Vrijeme je super i mi smo napokon skrpali malo vremena da odemo do Paklenice. Jutro dočekujemo u autu na parkingu, trpamo nešto hrane u sebe i spremni smo. 

Dan ranije smo se „dogovorili“ oko smjerova koje penjemo i još samo da provjerimo opremu i..? Kaj sad? A ništa, ostavio sam pojas i spravicu za zihranje doma. I tako je propao naš plan da krenemo u akciju što ranije.

Niš, Neven, improviziramo. Već sam u autu na putu prema Dinku i pokušavam nažicati nečiji pojas na jedan dan, jer baš danas od svih dana dućan s penjačkom opremom ne radi! Nemam sreće, svi već penju i kod Dinka na moje čuđenje, nema nikoga. Malo razočaran razmišljam o tome kako to u stvari i nije takav bed i kako su nekad Alpinisti penjali u cokulama i zavezani užetom oko struka, pa zašto ne bi i ja?! Ne znam da li ste ikada pali u pojasu od užeta i da li vam je to bilo super iskustvo al ja jednostavno ne bih to volio iskusiti. Sreća! Uspio sam nekog Poljaka uvjeriti da njegov rezervni pojas ne košta više od 100 kn i uz moju rezervnu „kruškicu“ (ne to nije ništa prosto, to je sprava, malo zastarjelog dizajna koja se koristi kod osiguravanja partnera i kao sprava za spuštanje po užetu) i možemo napokon početi penjati. 

JOSIPA DEBELJAKA, Kuk Tisa, 4a /200m 

Penjemo prvo Josipa Debeljaka u izmjeni vodstva i bez obzira što dugo nismo ništa penjali, ide nam super. Smjer ima 6 cuga od kojih su drugi i zadnja dva, ocijene 4a. Ostali cugovi su više planinarenje. Aaaaa koji gušt! Paklenicu jednostavno moraš voljeti! Stijena je super, sve drži i u kratkom vremenu, eto nas na vrhu, Kuk Tisa. Trebalo nam je nešto malo više od sat vremena. Pogled s vrha na jednu stranu na kanjon Velike Paklenice i Velebit i na drugu stranu na more. Uživamo u pogledu i prekrasnom danu, pa se lagano spuštamo strmom stazom u kanjon Paklenice. Tek je 14h i još nam je ostalo vremena i energije za jedan duži smjer. 

SJEVERNO REBRO, Veliki Ćuk, 4b+/170m 

Nakon kratkog dogovora i konzultacije skica, dolazimo pred ulaz u smjer; Sjeverno rebro. Za ocjenu, ocjenu i pol je teži od prethodnog i to nam ne bi trebalo predstavljati neki problem. Uostalom sad smo već dobro upenjani i krećemo. Smjer ima 5 cuga od kojih su prva tri 4a i zadnja dva 4b i 4b+. Moram priznati da se zadnji cug od predzadnjeg, razlikuje po težini više od pola ocijene! Neven vodi zadnji cug dok ga ja častim pogrdnim nazivima. Tek kad je došao red na mene, kužim zašto je toliko petljao u detalju. O da, tu bi definitivno dobro došlo neko među osiguranje. Izlaz iz smjera je kroz zanimljivu rupu u stijeni i to je ujedno kraj našeg drugog smjera u tom danu. E da, na vrhu Neven stručno gubi svoju spravicu za osiguravanje i tako dolazimo do zaključka da nam spravice u stvari i ne trebaju. Slijedi kraći dogovor na vrhu i na povratku prema Dinku, penjemo još jedan kraći smjer. 

Ispijamo zasluženu pivu i lagano laprdamo dok čekamo da nam se ispeku čuvene Dinkove lignje. Reklo bi se krasno iskorišten dan na Paklenici. 

Krešo K

Ostale fotografije sa Paklenice provjerite u našoj galeriji!