Predgrađe napada Paklenicu i u 3 dana popne više od 70 dužina, od Hidroglisera do Anića kuka, od 15 do 350 metarskih smjerova.

Od kako sam preselio u Liku, Paklenica mi je postala najbliže penjalište. Ispalo je da sam ovog ljeta proveo 12 dana u kanjonu. Ipak, ova zadnja tri su bila nešto posebno.

Evo nekih stvari koje su obilježile ovaj vikend i kako to predgrađe napada Paklenicu: gužva na penjalištu, gužva na cesti, red vrućine, red kiše, red bure. Nenormalno puno komaraca, prehlada, neispavanost i ostale radosti spavanja u kampu, povrijeđeno rame, prsti… Pa ipak, unatoč svemu ovaj izvješaj opisuje jedan od najljepših penjačkih vikenda za ovu šaroliku grupicu penjača iz Zagrebačke okolice i šire.

Sudjelovali su;

Ines Kovačić (Bregana), Gabrijela i Hrvoje (Velika Gorica), Višeslav Klarić (Zaprešić), Marko Bašić i Saša Kmezić (Samobor). Našao se tu i frend iz Posavskog Alpinističnog Kluba, Nejc Pozvek, koji je na Paklenici popeo manje više sve ;)

Uglavnom, iskustvo i mogućnosti su bile različite, ali visoka motiviranost nas je sve držala na okupu.

1. Dan

Krenulo je lagano, svi smo se stisnuli uz potok i frikali u sektorima: Zava, Ljuska i Hidrogliser.

Marko je popeo Onofrio 6a, Mascherino 6a/a+ oba na pogled. Imao je i dva dobra pokušaja u Flash backu 6c, ali ovaj put nije išlo. Bio bi mu to peti 6c u prvoj godini penjanja.

Ines je popela jedan 5c na Ljusci, zatim Mia cara Paolina 6a+, Onofrio 6a, Mascherino 6a/a+,  još je na kraju dana probala Toi-toi 6a+, al nije išlo.

Viško je popeo iste ove smjerove kao i Ines, a Toi-toi je riješio tek drugi dan. Za ovaj smjer su se složili da ima tvrdu ocjenu. Potvrdio je to i Baško kojem su trebala 3 ulaza, iako takve težine penje na pogled.

Hrvoje i Gabi su popeli tek pokoji smjer čuvajući se za sljedeće dane.

Saša: 6a+,6c,6c. Sve na pogled, pomalo, treba čuvat jagodice za dužince…

2. Dan

Gabi je nizala svoje prve smjerove u kanjonu; Yugo 45 5a, La bamba 4c, As 5b.

Marko i Hrvoje: Domžalski 6a, 120m. Marku je to bio prvi susret sa pakleničkim radijatorima, tako da je uspio obnoviti ozljedu prsta, naravno na nozi. Ipak ostalo je još nešto snage za pokoji 6a na povratku kroz kanjon. I Viško je bio raspoložen: H.S.V. 5a, La bamba 5b+, Capitan Corragiosi 5b+/c , Nemam ništa socijalni problem 6a, Toi-toi 6a+ iz četvrtog pokušaja, ostalo na pogled.

Nejc Pozvek i ja: Zenit 7b, 350m, 5h 30min. Nejc je prošao sve dužine slobodno; 5a, 6c, 6c+, 5c, 7b, 6c, 6c i 6c u vodstvu, dok sam je u nekim dužinama sjedao; 6c+,  6c+, 7b i 7a. Vodio sam 5c,6b,6c+,7a.

Na početku 5. dužine nedostaju prva 2 spita, tako da sam otišao u susjedni Klin i onda se vratio u Zenit.

I baš nakon te dužine smjer postaje lijep, a na mjestima spektakularan. Dvije najteže dužine su konstantne bez pravog detalja, al s obzirom na sve šta je ispod njih, zahtijevaju nešto izdržljivosti i upenjanosti. Baš je to meni nedostajalo, tako da se nadam ponoviti smjer u boljem izdanju. Za kraj slijede tri 6c dužine, od kojih je zadnja zaista nezaboravna. Moram dodati da su mi Zenit i Brid klina oduvijek bili želja i nisam se nadao da će mi se ostvariti tako skoro. Premda sam uz sebe imao zaista vrhunskog penjača, pa se sve čini puno lakšim. Dojma sam da i nije tolko težak kako sam se pribojavao. Za Brid klina ćemo još vidjeti ;)

3. Dan

Gabi, Viško i Marko su zadnji dan redali sportiće u kanjonu. Marko je bio u naletu: Blody Maria 6b iz 2. pokušaja, No Dilly Dally 6b na pogled, For Trudi 6b na pogled, Vaginalna manipulacija na pogled.

Viško je ponovo pokazao kakav je potencijal, popeo je svoj prvi 6b, Blody Maria iz drugog pokušaja i to nakon nepunih 5 mjeseci penjanja. Ako dodamo da je u tih 5 mj. dva puta bio u Anića kuku (Ljubljanski 6a+ i Kača 6a), jasno je da ga čeka još puno lijepih penjačkih dana.

Ines i Hrvoje su popeli Pero 5c, 80 m. A onda izašli kroz Karabore 5b. Nakon toga su otišli u Trik 5a, 125m. Za Ines ovo su bili prvi dužinci koje je ispenjala do kraja.  Dva tjedna prije je bila samnom i Viškom u 220m dugom Ljubljanskom 6a+, gdje nas je usred 3. cuga uhvatilo grmljavinsko nevrijeme, te smo proveli nezaboravnih sat i pol na grozno malom štandu, pokisli.

Ipak ovaj put je imala više sreće i popela je sve slobodno, ravnopravno izmjenjujući vodstvo sa Hrvojem, kojem su sada već ovakvi smjerovi mačji kašalj.

Ja sam popodne sa Nejcom otišao u Debeli kuk, smjer Drugi program 7b, 200m, 4h i 30min.

Iako još malo umorni od dana prije sve smo prošli slobodno. Nejc u vodstvu 6a+, 7b, 6b i 6b+.

Ja sam vodio 6b+, 6c i 6c+. Poprilično oštra hvatišta, zanimljive i na trenutke uzbudljive ploče, predivna 6c+ dužina i ne toliko težak 7b, ću pamtiti iz ovog smjera. Na ulazu su karakteristični tanki spitovi, pomalo i hrđavi. Srećom takvi su samo u 1. dužini.Za orijentaciju nije tako težak, valja se držati lijeve linije spitova i izbjeći Dijagonalku koja prečka u desno.

Kada mi je Nejc javio da je na Paklenici, znao sam da bi moglo biti zanimljivo, a kada je predložio da idemo u Zenit znao sam da ce biti nezaboravno. Uglavnom, Nejc hvala ti na odličnom vikendu, nadam se da ćemo svi imati još puno takvih.

Text: Saša Kmezić

“hedonizmom protiv šatora”!

Foto: Marko Bašić

Ostale fotografije s Paklenice provjerite u našoj foto galeriji