Aco se već jednom pokazao ko vrhunski organizator Alpskih tura i kada mi je predložio da zajedno odemo na Zinal, nisam se previše dvoumio. Ekipa je super i sve miriši na odličnu zezanciju.

Plan je slijedeći, nakon što odradimo aklimatizaciju na barem jednom od dva 4tisućnjaka (Lenzspitze PD+ 4.294m i Dom PD+/AD 4.545m), idemo na Rothornhutte i tu će nam biti polazište za dva glavna vrha. Obelgabelhor 4.063m AD-, III i Zinalrothorn 4.221m AD-, III.

Već po dasku u Tasch plan se počinje mijenjati. Vrijeme nije baš najbolje i moramo preskočiti aklimatizacijske vrhove. Idemo direktno na Rothornhutte i od tuda ćemo odraditi aklimatizaciju.  Drugi dan po dolasku u Švicarsku stižemo taxijem u Zermatt i dalje natovareni ko mazge, nakon nekih 6h hoda i svladanih 1.600m stižemo na Rothornhutte.

Neven i ja se dižemo iznad doma i postavljamo šator, a Sandra i Aco idu u dom. I mi smo ozbiljno razmišljali o tome već prvu noć kad je počelo grmjeti. Uvjeravamo se da je šator izvrsna obrana u slučaju groma. Da nas je stvarno roknuo grom, ujutro bi nas pobrali ko vrećicu vakuumiranog kikirikija skupa s loncima, cepinima i svom ostalom opremom koju smo nagurali u naš mali šator. 

Vrijeme ujutro nije baš obećavajuće i mi planiramo odraditi barem aklimatizaciju. Domar veli da će se do sutra vrijeme stabilizirati. Zajedno se dižemo na 3.900m do mjesta gdje počinje glavni dio uspona na nekih 4h od doma. Fotkamo par detalja i spuštamo se dolje. Dogovaramo polazak za 03:00 jer dom je krcat, a mi želimo izbjeći gužvu. Penjemo trojke pa bi mogli biti spori. Cijelu noć pada snijeg koji se prima na stijenu i tako povećava težinu uspona. Ujutro Aco dolazi do našeg šatora i nas troje krećemo.

Redaju se ledenjaci koje pratimo, pa par stijenskih skokova i uspon po ledenjaku koji završava žiletom na samom ulasku u smjer. Razdanilo se taman u trenutku kad smo prelazili zadnji dio žileta. Smjer je super jedino što je su neki bitni detalji prekriveni sviježim snijegom. Dolazimo na Biner Plate, izloženi dio na kojem nastaje gužva i prvi puta od polaska osijećam strah. Neven gubi bidon koji pada punu minutu. Stojim na vrhovima gojzi i držim se za ništa… ok, ak padnem barem ću pobrat Nevenov bidon..  Čekamo da se štand raščisti i izlazimo na zadnji dio grebena prije vrha. Još jedna gadnija prečnica i eto nas na vrhu Zinalrothorna. 

Vrijeme savršeno, pogled puca na Matterhorn s jedne i Weisshorn s druge strane. U daljini se vidi čak i Mt. Blanc. Ne pamtim da sam ikada imao ovakvo vrijeme na vrhu. Do dolje uglavnom absailamo i nešto malo otpenjavamo. Desetak absaila nam je trebalo do izlaska na žilet. U šator stižem snagom misli i padam mrtav, vrijedilo je! 

Ujutro se pakiramo i spuštamo u Zermatt, pa u Tasch da proslavimo uz picu i pivu. Dižemo se do mraka na još jedan kamp od kuda bi ujutro trebali otići na još jedan 4tisućnjak. Ja se budim s nateklim zglobom i jedino što mogu je gledati Nevena i Acu kako odlaze prema glečeru. Njih dvojca penju Alphuebel na 4.206m. još jednu noć spavamo u autokampu u Taschu.

 Na putu doma već smo s mislima na Weisshornu, plan za drugu godinu.

Krešo K

Više fotografija sa Zinalrothorna provjerite u našoj foto galeriji.