Penjanje u Makedoniji u svojevrsnom generacijskom raskoraku. Našao sam se sasvim neplanirano u kombiju za Beograd – Niš, destinacija Prilepe.
S jedne strane klasici i pioniri penjanja u Hrvatskoj: B. Čujić i Ž. Kaličanin, koji imaju nebrojene popete i postavljene smjerove, a s druge strane mlade snage: Staša, koja penje 8b i Borna Čujić s nedavno ispenjanim Strelovodom 8c.
Krećem na ovaj put u nadi da će se djelić ove kombinacije iskustva i mladenačke snage odraziti na moje penjanje. U Nišu nas je ugostio Stašin otac,
poznati srpski himalajac Geja
. Ubrzo sam shvatio kako je Staša došla do ovako visoke penjačke razine. Obitelj živi doslovce za penjanje, ali i na penjalištu
Jelašnica
. Tako da je Staša mogla na povratku iz škole, umjesto da se muva po kafićima, skoknuti do
sektora H20
i popeti koji 8a. Kako je ujutro padala kiša Geja nam je odlučio pokazati potencijale Niškog kraja. Odvezli smo se do
klisure Sićevo
i imali smo što za vidjeti. Klisura se proteže uz magistralni put prema Sofiji, i nudi beskrajne mogućnosti za razvoj novih smjerova i sektora. Od kratkih sportsko-penjačkih do strmih big wall-ova. Kako je kiša stala, vratili smo se u Jelašnicu na penjanje. Čuja i Žare su popeli
Eol, 100 metarski 6c
, koji se nalazi na Big wall sektoru doslovce 50 m od ulaznih vrata kuće. Unatoč ovakvom pristupu i odlično pospitanom smjeru, izvještaj ova dva mladića zvučao je kao da su se upravo vratili iz Patagonije. Dobro, treba priznati da je bilo hladno za prste. Staša, Borna i ja smo popeli samo po dva smjera:
Forest Gump 6c
i
Himera 7a
, i brisnuli natrag u kuću na po jednu rakijicu na toplom. Sljedeći dan u Prilepe na Bolder.
nastavak slijedi…
Tekst: Saša Kmezić Foto: Saša Kmezić
